Intervju: Nemanja Dragaš

Nedavno smo imali priliku da razgovaramo sa našim diplomiranim studentom produkcije, čiji uspesi u više umetničkih sfera svedoče o svestranosti koju kao umetnik i producent poseduje. Nemanja Dragaš nas je ovog puta obradovao Zlatnom plaketom koju je osvojio za pesmu „Da me bude“.
Poznato je da je Dragaš jedan od najnagrađivanijih mladih pesnika Srbije, te ne iznenađuje da je 2002. godine primljen u Udruženje književnika Srbije kao najmlađi je član. Takođe, Nemanja je i potpredsednik Saveza književnika u otadžbini i rasejanju, trostruki dobitnik plakete Saveza književnika ( za 2013, 2014, 2015. godinu), koja se dodeljuje književniku za izuzetna dostignuća i rezultate, kao i dobitnik Zlatne plakete za pesmu Almasa u konkurenciji više stotina autora iz zemlje i inostranstva.
1. Dobili ste Zlatnu plaketu za pesmu „Da me bude“ . To je poslednja u nizu Vaših nagrada… Koliko Vam nagrade, kao potvda da to što radite – radite uspešno, znače?
Nagrade su podsticajne formalnosti, prema kojima nikada nismo ravnodušni. Naprotiv. Menjaju nas, doprinose stvaranju realne ili iskrivljene slike u pojedinačnoj ili kolektivnoj svesti. Činjenica je da ih smatramo merilom uspešnosti, te je njihov značaj za svakog profesionalca, svakako neupitan.
2. U čemu ste našli inspiraciju za pesmu „Da me bude“ ? Šta Vas, inače, motiviše da pišete poeziju?
Pesma „Da me bude“ iz još neobjavljenog rukopisa „Etar“ je obeležila ovu godinu, kao što su, recimo, „Almasa“ i „Ako postojiš posle (da)nas“ obeležile prethodne dve, osvojivši značajna priznanja. Pisanje poezije nije utemeljeno na motiviciji bilo kakve vrste, već na sposobnosti da angažujete sva čula u istom trenutku i dubokoj ubeđenosti da je vaš doživljaj sveta jedina stvarnost u kojoj je vaš duh kompatibilan telu. Izvor inspiracije nije uvek konkretan. Svetovi kojih ste deo, ne dopuštaju vam da budete nemi svedoci, već traže od vas da kroz njih upoznate sebe. U potrazi za načinima, umetnik se ostvaruje, a vizije oblikuju.
3. Pored toga što ste višestruko nagrađivan član Udruženja književnika Srbije od svoje dvadesete godine, ostvareni ste i u onome za šta ste se školovali, kao dramski umetnik, ali i kao producent. Šta biste posebno izdvojili iz svog dosadašnjeg producentskog rada?
Još kao student radio sam na nekoliko kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova, ali i radio drama i predstava. Prošao sam kroz sve uloge, od producenta, naratora, glumca, do asistenta režije i reditelja. Izdvojio bih poslednji projekat na kojem sam angažovan i u producentskom i u izvođačkom timu – predstavu „Jami distrikt“ u režiji Kokana Mladenovića, koja je za kratko vreme ostvarila ogroman uspeh i osvojila nekoliko prestižnih nagrada.
4. Produkciju ste diplomirali sa najvišom ocenom i laureat ste Vidovdanske nagrade. Zašto mislite da je Akademija umetnosti pravi izbor za buduće studente?
Tako je. Diplomirao sam u oblasti filmske produkcije, sa radom na temu „Analiza filmskog stvaralaštva Pedra Almodovara“. Privilegija je i hrabrost studirati umetnost. Svaki mladi čovek koji je u poziciji da bira, mora biti svestan prednosti i posledica odluka koje će doneti. Akademija umetnosti je pravi izbor samo za one koji su spremni da žive svoju umetnost, imajući na umu i sva odricanja, padove, rizik, beskompromisna ulaganja energije, vremena i truda. Oni koji izdrže i budu među najboljima, neće samo živeti umetnost, već će i živeti od svoje umetnosti.
5. Kakvi su Vaši planovi? Da li ćete u predstojećem periodu biti angažovani na nekom projektu, koji biste ovom prilikom želeli da pomenete?
Trenutno završavam postdiplomske studije na Katedri za teoriju dramskih umetnosti na Fakultetu dramskih umetnosti i privodim kraju šestu knjigu poezije. U planu je snimanje nekoliko radio-drama i rad na jednom Igranom filmu, ali o tom-potom.