Kritika predstave 'Žanrovizija': Spektakl na Sterijinom pozorju
Pročitajte nadahnutu i izuzetno pohvalnu pozorišnu kritiku ispitne predstave studenata treće godine “Žanrovizija” u klasi profesorke Olivere Viktorović i docenta Gorana Jevtića iz pera Nikoline Đukanović, koja je u utorak, 29. maja, izvedena na Sterijinom pozorju (Pozorje mladih). Tekst je objavljen u Biltenu Sterijinog pozorja.
Šetnja kroz sve žanrove
Akademija umetnosti iz Beograda priredila je spektakl na Sterijinom pozorju. Pred prepunom salom Kulturnog centra igrali su žanrovski različite, što i samo ime kaže, odlomke poznatih dramskih tekstova. Bogat kostim i bogata scenografija, toliko dobro urađeni da je gledaocima prosto žao što nisu svaki odlomak gledali kao celovečernju predstavu. Od “Marije Stjuart” do “Ćelave pevačice” glumci su se vešto šaltali kroz zahtevane žanrove. Predstavu je otvorila Katarina Jovanović pesmom iz “Jadnika” i nije ona bila jedina koja je pokazala svoje vokalne sposobnosti – i Vanja Jovanović je kratko ali moćno zapevala u “Ćelavoj pevačici”. Marija Klanac je, što bi se žargonski reklo, oduvala publiku i kao barunica Kasteli i kao Kate Kapuralica. Nema sumnje da ćemo je u nekoj od narednih godina gledati i u takmičarskom delu Pozorja. Jana Okilj i Ena Kristina Matošević bile su podjednako moćne u sceni sukoba Marije Stjuart i Elizabete Tjudor. Bilo je uživanje gledati ih. Antonela Vasić i Marija Žeravica pokazale su odličnu moć transformacije, dok se kod Mine Milićević i Sare Pejčić vidi izražena sklonost ka komediji. Zapravo su sve glumice bile odlične u sceni iz Popovićeve “Smrtonosne motoristike”. Ana Stević i Dimitrije Stajić bili su usklađen glumački par iz kojih je izbijala sigurnost, koliko u sebe toliko i u partnera. “Ćelava pevačica”, u kojoj su oni gospodin i gospođa Smit, nasmejala je publiku i više on nekih klasičnih komedija. Na tom terenu odlično se snašao i Saša Nićiforović koji je igrao i u “Ćelavoj pevačici” i u odlomku iz “Kate Kapuralice”. Marko Milošević je bio samouveren kao Leon Glembaj i pokazao da je potencijal za glavne uloge, za glumca koji će jednog dana biti stub nekog pozorišta. Sava Stojanović i Vanja Stanković možda su imali za nijansu manje zadatke, ali ih to nije omelo da dobro izgrade svoje likove i budu upečatljivi na sceni. Ovi mladi ljudi su nas uspešno uvukli u svoju predstavu te je publika lako mogla zaboraviti da gleda studentsku predstavu, već možda više delo nekog profesionalnog pozorišta. Režija je bila do te mere dobra da nisu upadali u oči elementi koji su bili sastavni deo zadatih vežbi već je celina odlično funkcionisala. Dva i po sata su proletela i publika ih je pozdravila oduševljenim aplauzom.