RADOSLAV ZELENOVIĆ-DIREKTOR JUGOSLOVENSKE KINOTEKE U BEOGRADU ODRŽAO GOSTUJUĆE PREDAVANJE NA ISTORIJI SRPSKE KINEMATOGRAFIJE

U okviru tročasovnog susreta sa studentima I godine studijskih programa FTV režije i montaže i Fotografije i kamere; i studentima III godine studijskih programa Glume i Fotografije, otvorene su veoma značajne teme i inspiracije o srpskom filmu:

  • Ništa nije tako dostojanstveno ostarilo kao filmska traka. (…) Svaka civilizacija ima svoje pismo, a našu je obeležila pokretna slika. Personifikacija čoveka je film: oči su objektiv, uši su mikrofon, … mozak je arhiv!“
  • Ima podataka koji ukazuju na to da je u Beogradu bila projekcija i 5. juna 1896. (kao privatna, samo za novinare). A kako i dolikuje tranziciji, na mestu gde je bila prva javna projekcija – tadašnja kafana „Zlatan krst“, potom restoran „Dušanov grad“ – sada kockarnica !!! I na tabli piše pogrešan datum: 7. jun ! U svakom slučaju, u Beogradu je 17. juna 1896. godine održana kraljevska projekcija – najskuplje plaćena projekcija u istoriji filma. Inače je platno uglavnom bilo na sred kafane, cene prema mestu, a kako se tu i pušilo i pilo, platno je prano pa onda opet ispočetka 🙂

_MG_9127a
Photo by Leon Pešaković

  • Zahvaljujući zapisima Andrea Karea (1897), Beograđani su prvi put bili u prilici da vide svoj grad, a i sebe!
  • „KRUNISANJE KRALJA PETRA I KARAĐORĐEVIĆA“ (1904) zapravo je prva televizijska reportaža i prvo snimljeno krunisanje jednog kralja. To je prvorazredno važan dokument. Hodom nacionalnog ponosa, svi junaci su imali svoje likove u kostimima, defile svih vojnih rodova u paradi. Ne postoji reditelj koji bi mogao da napravi prizore iz prvih dokumentarnih zapisa. Posebna je vrednost i zabeleženih prizora iz drugih gradova: za kinematografiju Hrvatske važni prvi zapisi Zadra i Šibenika, za kinematografiju Crne Gore važni prvi zapisi Andrijevice… Film je prvi put prikazan 1905. u Narodnom pozorištu u Beogradu, i predstavlja nacionalno blago po nomenklaturi vrednosti br. 1!
  • Priča o „Karađorđu“ („ŽIVOT I DELA BESMRTNOG VOŽDA KARAĐORĐA“, 1911) nas je naučila da ne postoje nestali, već samo zatureni filmovi koji čekaju istraživače…
  • Arhivistika ne dozvoljava da se bilo šta izbriše.

_MG_9124a
Photo by Leon Pešaković

  • sva građa je bila smeštena u Bečki arhiv. U filmskoj arhivistici sveta, za period od 1895. do I Svetskog rata sačuvano je oko 15% materijala, a pronalaskom naših filmova podigli na čak 70%!!!
  • Ja pripadam generaciji koja je imala peh da uči kako je prvi YU film „SLAVICA“ (Vjekoslav Afrić, 1947) – a postojali smo među prvima! Osim filma „S VEROM U BOGA“, nisu to bila neka vredna dela, ali jeste postojalo!!! Imali smo ljude koji su umeli i znali i radili.
  • Filmovi se prave da bi se gledali na velikom platnu. (…) Pravi je film samo na 35mm traci, u mraku, na velikom platnu. Digitalizacijom menjate suštinu filma – ako nije tačno očitano svetlo, boje, … Farbanje filmova je etičko pitanje. Za mene je to svetogrđe, a autori više nisu živi da brane svoje filmove… Ne radi arhivista na principu pretpostavki, već samo na empiriji/dokazima, a arhivistika ne dozvoljava da se bilo šta izbriše.

IMG_1720a
Photo by Matej Milenković

  • Film je živo biće – zapaljivo – kao napalm bomba. U Beogradu se čuva 245 miliona metara snimljene filmske trake, blago svetske kinematografije iz 134 zemlje sveta.
  • Čuvanje filma je veoma ozbiljna nauka. Na pragu smo da negativu nađemo apsolutnu bezbednost, ali je to jako skupo. Budućnost filma sigurno nije u digitalizaciji!
  • Okupacija „Zvezde“ je bio veliki ispit države, ali to su ilegalni uslovi…

_MG_4396a
Photo by Leon Pešaković

  • Svojevremeno je bila akcija u kojoj je knjiga ulaznica u bioskop (samo 2 sam našao ostavljene na stolicama). Za 12 meseci je prodato 100.000 knjiga !!! Takav potez nikad nije ponovljen, a postoji mnogo načina da se spasete od ludila. Poremećen je sistem komunikacija i sistem vrednosti. Da ne grešim dušu, RTS je imao sjajan ciklus Bergmana, Ejzenštajna, Sukurova, … To je funkcija javnog servisa – da kaže zašto je važan Čaplin i zašto Žika Pavlović!
  • Čuvajte se životnih rizika koje niste prihvatili. Taj rizik: otići – ostati je samo vaš!

IMG_1761a
Photo by Matej Milenković

  • Najomiljeniji film? Najneomiljenije pitanje. Koje dete najviše volim? Hedonizam jača organizam. Deo tog hedonizma su filmovi.

_MG_4436a
Photo by Leon Pešaković
Moja generacija, kad nije mogla da radi, uzme malo Šekspira, malo film koji tražim po vašem raspoloženju… Ja jesam čovek koji obožava Tarkovskog, ali sam „Neki to vole vruće“ (Billy Wilder, SOME LIKE IT HOT, 1959),  gledao 40 puta. Nemojte nikad da zapostavite domaći film. Ne zato što je naš, nego zato što je naš!
Gledajte filmove više puta, uvek ćete naći nešto novo…